Zbunjena pjesma

Živjeti za trenutke
riječima neopisive.
Biti ptica
na nebu,
u vodi,
na autoputu.
U snovima putovati,
svijetom ludovati.
Ići u korak
sa bezvremenim,
neočekivanim snovima.
Pisati pjesme
o ljubavi,
a ljubav ne zapisati.
Ono što se zapiše
i poslije tebe postoji.
Šta postoji?
Sve postoji.
Ništa ne stoji.

Broji.
Neopisive dane broji
Od jedan do nula.
Od nula do dvije nule.
Dvije nule – beskonačnost.
Iracionalni most
od treće do četvrte
čakre mene.
I tebe.
Do Svemira,
nemira,
lomećeg tremora,
duše van tremola.
Tijela van duše,
vani,
u nama.

Prožimaš me.
Prožimam te.
Je l’ postoji?
Ne znam.
Da mnome plovi,
plovi.
Da u tebi se lomi,
U meni se zgromi…
Prelomi.

Idemo stazom neucrtanom
u ljudske mape života.
Šta ako?
Ako dođem, ako dođeš?
Ako pođem, ako pođeš?
Ako bude, ako jeste,
ako jesam, ako jesi?

Ako da, onda pusti.
Neka bude,
jer je trebalo da bude.
Neka raste,
jer je trebalo da raste.
Neka remeti,
jer je trebalo da remeti.
Nek’ se rasplamsa
kao suvo drvo
u oluji požara i žara.
Neka gori,
želja,
izgori, sagori
i postane vazduh.
Udahni je.

Ako ne, opet pusti.
Neka je bilo,
jer je trebalo da bude.
Neka sraste,
jer je trebalo da sraste.
Neka remeti,
jer je trebalo da remeti.
Nek’ se istopi
kao kristalna pahulja
u sparini toplotnog udara.
Neka se otapa,
sjećanje,
stopi i istopi
i postane vazduh.
Udahni ga.

U sebe udahni mene.
Odveć smo jedno
u jednom Kosmosu.
U jednoj priči,
sa jednim početko
i neizvjesnim krajem.

Nek’ bude.

Nikolina Garača

Kako sve to postigneš, Nina?

U nedavnom razgovoru sa jednim prijateljem kažem mu kako mi u život uvijek dolazi isključivo ono na šta se ja fokusiram. Bilo da su to ljudi koji se bave onim za šta se ja tada interesujem, ili informacije o stvarima koje me zanimaju, predmeti koji su mi potrebni pa ih ja zamislim i tako ih manifestiram – sve mi dođe. “Jeste”, kaže on, “fokus zaista privlači. Moj se život potpuno promjenio od kako pazim na svoje misli, riječi, pažnju i energiju.”

Dobra Vibra – Snovi se ostvaruju!

“A kako ti to uspijevaš?”, pita me drugarica. “Kako sve to postigneš, Nina? Odakle ti snaga i vrijeme za sve te projekte, sastanke, pisanje, putovanja, obuke, i na to sve studiraš i dobro ti ide? Kao da nisi sa ove planete!”

U namjeri da odgovorim na ovo pitanje, sa vama sada dijelim neke od tehnika koje svakodnevno koristim. Ovo nije recept, već uvid u iskustvo nekoga ko se osjeća uspješno. Ove metode mi pomažu da ostanem u šinama sreće i zadovoljstva, ali i da zadržim dovoljno energije, volje i motivacije da koračam još dalje kroz paralelne svjetove.

Napomenuću vas, ako vam neke od ovih ideja zvuče utopistički, nelogično i nerealno, u redu je. Ni meni nije bilo jasno zašto bi neko provodio 5 sati dnevno meditirajući ili šetao sam satima dok ne dobije upalu mišića. Svi nosimo različite životne cipele i naočale kroz koje posmatramo svijet. Ono što radi za mene ne mora da radi za vas.

Maštaj!

– Upitaj se šta stvarno želiš. I kad dođeš do odgovora, ma kakav on bio, prihvati ga. To si trenutno ti, a već u narednoj sekundi imaš priliku da budeš i poželiš nešto drugo.

Na primjer, jedan veliki kontrast u mom životu dogodio se kada sam odlučila da odbijem ponudu za posao u Kanadi i kupim avio-kartu za Zagreb, jednosmjernu. Od Nikoline koja je emigrirala u Kanadu, završila koledž, zaposlila se i počela da gradi svoj život u Torontu, do Nikoline koja nastavlja studij psihologije u Banjaluci, prošlo je – nekoliko sekundi. Moj ego, koji nije želio sebi da “prizna poraz” i odustane od ideje života u Torontu, pao je u drugi plan kada sam mu rekla “U redu je, ti si to namjerio prije dvije godine, ali ja sam porasla. Saznala sam nove stvari o sebi i svijetu, i sada je vrijeme da ponovo preslušam svoje želje, osjećaje i intuiciju.” Nisam mu dala na važnosti prepirući se sa njim ili tražeći opravdanja za svoje nove ideje. Slušala sam svoje srce.

Biće onako kako odabereš.

– Ne pomišljaj i ne govori sebi ono što ne bi govorila drugima. Voli sebe. 

Od djetinjstva sam u sebi nosila veliku težnju ka perfekcionizmu. Moje ambicije baka je karakterisala kao “bolesne”, često mi govoreći da treba da si dam oduška. Često bih svoje uspjehe zanemarivala koncentrišući se na one male dijelove koji su mogli da budu bolji. Fokusirala sam se na prošlost. Moj um si je tada uzimao za pravo da me najstrožije kritikuje i tjera da se “popravim”, da budem još bolja, najbolja – prema kriterijumima koji su idealistički. Kritike sam, pored mnogobrojnijih pohvala, teško prihvatala, jer su u meni budile osjećanje nedovoljnog – nedovoljno dobre, sposobne, motivisane, organizovane, odgovorne itd. Onda sam shvatila: vjerovatno nikad nekome drugom ne bih rekla da je tako nedovoljan. Upravo suprotno, drugima bih isticala njihove snage i vrline. Zašto sam onda sebe opteretila prošlošću i fokusom na “greške”, ako su one u stvari prilika da napredujem i unaprijedim svoje vještime? Promijeni gledište, Nikolina.

Život daje ti krila!

–  Budi drugima ono što želiš da i oni budu tebi. Budi primjer, budi izvor ljubavi, budi sunce i zagrljaj u moru apatije, oblaka i sivila, a tada će i ostalima svanuti.

Danas sam naučila još jednu lekciju. Razmišljala sam o svom partneru; neću reći budućem, jer taj je za mene već sadašnji. Pitala sam se šta je to za mene partnerska ljubav. Kakav je to odnos? Zamišlja sam znakove pažnje, zagrljaje, osmijehe, trenutke obožavanja, poruke, pozive, sreću i podršku – sve to upućeno meni. Drugim riječima, ljubav sam zamislila kao primanje i uzimanje dobrog.

A je li? Nikolina, kako ti to očekuješ da privučeš nekoga ko će da ti daje energiju, ako se ti fokusiraš samo na uzimanje? Vidite li apsurd u mom prijašnjem očekivanju?

Prema prijateljima i članovima porodice ponašam se onako kako želim da se oni ponašaju prema meni. Sjajno nam ide, zaista! Nikad nismo imali zdravije i ispunjenije odnose. Bravo mi! Sada je došao trenutak da to počnem da primjenjujem i na one koje još “nisam upoznala”.

Svemir je tvoj najveći saradnik.

Vjeruj.

Vjerujte da vam u život dolazi samo ono što je najbolje za vas. Ono u šta vjerujete i što poželite će se i ostvariti. Svako jutro meditiram i radim jogu i vjerujem da je moje tijelo prirodno zdravo i inteligentno. I jeste! Vjerujem i afirmišem da mi uvijek dolazi onoliko novca, energije i podrške koliko mi je potrebno. I dolazi! Vjerujem da mogu da postignem sve što poželim, jer na tome radim i to afirmišem svaki dan. I postignem! Vjerujem da mogu da unaprijedim one svoje vještne na koje se usredsredim i kojima se bavim. I unaprjeđujem! Vjerujem da volim i da sam voljena, i da je bezuslovna, beskrajna ljubav posvuda, oko mene i u meni. I jeste! Vjerujem da je za sreću potrebno malo, i da u svakom trenutku mogu biti u Vortex-u, u blagostanju i u miru. U njima sam!

***

Tako život kod mene, nikad bolje. Nadam se da sam vas ovim riječima motivisala i podstaknula da razmislite o svojim navikama i uvjerenjima. I nadam se da vam ta uvjerenja služe. Niko se nije naučen rodio, ali svi smo blagoslovljeni da možemo dalje da učimo i napredujemo. Iskoristimo to!

Šaljem vam zagrljaje!

Situacija, ne problem!

“Nikolina, imaš tu jedan problem…”, reče ona.
“Stani, stani! Nema problema, može samo da bude situacija”, kažem ja.

Grohotom se nasmija i onda reče: “Kako me lijepo ispravi! Pa zaista, ti si nešto posebno…”

Situacija koju mi je opisala odnosila se na to da ništa u životu ne puštam da prođe pored mene. Govorila sam joj o seminaru na koji sam se prijavila, a koji se poklapa sa januarskim ispitnim rokom. Aplikaciju sam poslala jer želim da mi Svemir da zeleno svjetlo za izlazak na drugi, februarski rok. Kaže ona da nikad tako ne bi postupila; prvo bi rješavala ispite, a seminari bi mogli i da sačekaju.

Nađi vremena.

Svakog od nas u životu obilaze poštari. Sve informacije, situacije, događaji i osjećaji dolaze nam sa razlogom, kao i pisma ili e-mailovi. Na nama je da ih primjetimo, prepoznamo kao bitne i na njih odreagujemo. Ako dozvolimo da prođu pored nas, a ne kroz nas, propustili smo poštu za taj dan; poruka odlazi u spam.

Godinama već radim na izoštravanju svojih čula i štimanju svojih frekvencija tako da prepoznam ove poštare kada naiđu. Ako pođemo od toga da se sve dešava sa razlogom, kako onda išta možemo da nazovemo problemom? Problematičnom situacijom možda i da, ali i nju volim da preimenujem u “izazov”. Svaka “prepreka” je prilika da učimo, napredujemo i rastemo.

Ljudi smo pa imamo običaj da se pravimo pametni. Mi smo ti koji znaju šta hoće, kako treba, ko treba, kome i sa kim. Kada se desi da Svemir sprovede drugačije planove, mi patimo. Ego nas ne pušta da priznamo sebi koliko smo mali. Um se bori mehanizmima odbrane kako bi istrajao u svojoj iluziji centra svijeta. Onda se desi zemljotres, uragan ili poplava. Čovjek – makovo zrno, srećan jer je živa glava.

Zašto svaki dan nismo srećni ako je živa glava? Što smo tolike glavonje?