Šta ljubav poznaje (ako ne godine)?

Večeras pišem o ljubavi. I kategorijama.
Pišem jer će se neki od vas ovdje pronaći i nasmiješiti se shvativši da nisu sami.

Naučila sam da ljubav ne poznaje godine. “Idealan je 4-5 godina stariji” ili “Ona da se muži do dvadesetitreće” ostaci su repnih kostiju patrijarhata. Zar bi iko mogao u tvoje ime da odredi ko će ti najbolje odgovarati? Taman posla.

A šta su godine?
Godine su orjentir onih koji se zamaraju prošlošću i budućnošću.
Skoncentrišimo se na sada.
Sve šta se dešava, dešava se sada.
Ovaj trenutak jedini je kojeg imamo.
Godine ne postoje.
Ni starost ne postoji.
Sve smo mi to izmislili.

Ljudi mnogo vole da izmišljaju. Od kako smo se zaludili kontrolom svačega i svakoga, postalo je neophodno na sve nakačiti etiketu. Tako nas uče da razlikujemo sljedeće kategorije: mlad, star, premlad, muški, ženska, trans, poznat, nepoznat, bitan, siromašan, plodan, useljiv, seljak, seljačina, seljo, zbujen, gladan, fit, strejt, debeli, gej, fensi, bijeli, crni, smeđi, mješani, sladak, sposoban, baj, kvir, omogućen, oženjen… Eh, kad bismo samo toliko energije utrošili na sebe, opstala bi i kategorija svjesan.

Nazad na naslov; koje to kategorije ljubav u stvari poznaje?

Ljubav poznaje postojanje.
Ljepotu.
Oči posmatrača.
Udah, i izdah.
Ogledala duše.
Zagrljaje.
Visoke vibracije.
Molitve.
Prisnost.
Povjerenje.
Jednostavnost.
Otvorenost.
Ruku u ruci.
Osmijeh, krišom.
I ćutanje.

Nikakve polove, godine, rodove, sposobnosti, celulit, zanimanja, statuse i rodove.

Oslobodimo ljubav kategorija.

Osim jedne, svjesne.