Zašto pišem o životu?

Podugo se već bakćem mišlju da započnem sa pisajem bloga. Često pomislim kako bih neki doživljaj ili razmišljanje mogla da podijelim sa svijetom. Radeći svakodnevno sa ljudima, kako starijim tako i mlađim, shvatila sam da pričanje priča ima terapeutku snagu. Kada god saslušam nekog otvorenog srca i zatorenih usta, kao da vidim stijenu koja im se skotrlja sa leđa. I meni se to dešava; po nekad sve što je potrebno da se presaberem i smirim je prilika da popričam sa nekim – ili sa sobom.

Vjerujem da se ovo u knjigama naziva narativna terapija. Najveća prepeka u ovakvom pristupu je o što je mnogima od nas teško da otvoreno pokažemo soje sabe strane, a bez da se to prevori u bespomoćno kukanje i zapomaganje. Da bi se to izbjeglo, potrebne su snaga, hrabrost, motiv, predanost i vjera. Na žalost, skoro svi smo bili u situaciji kada je nešto od toga izostalo. Tada smo tražili razne načine da se izborimo sa raskorakom između našeg očekivanja i stvarnosti; najčešće bismo se zaokupili nečim (ili nekim) drugim dok ne skupimo sve ranije nabrojane stavke i suočimo se sa sobom.

Taj randevu nas neminovno čini ranjivima, jer se bavimo nečim čega se možda stidimo ili što nas plaši. Malo kome je ugodno strahovati da će biti odbačeni, neshvaćeni, proglašeni “fiozofima” koji samo palamude ili ‘ prepušteni sami sebi. Samoća je najzdravija hrana za dušu, a najora kazna za ego. U svijetu koji odgaja egoiste sebi važnije od zajednice, od naroda, malo ko će sebi dozvoliti rizik samovanja. Pametna glavo, zar ne vidiš – to ti je jedini način da učiš i da rasteš!

Pogledajte oko sebe: mediji, internet, reklamne kampanje i privremena zadovoljstva vrište iz svakog hodnika u lavirnitu zvanom život. Mnogi od nas su se izgubili. Kako i nećemo, kad u jednome danu do nas dođe više od 1000 poruka o tome šta treba da kupimo, imamo, probamo, priuštimo, uradimo… Pa i kamen bi već pomislio da nije dovoljno dobar, da nešto nije u redu sa njim i da mu je jedino rješenje kupovina novog Galaksija S36 ili Snikersa da utoli glad i opet bude svoj. Dragi kamenu, oprali su nam mozgove.

(preuzeto sa “Story of Stuff”, https://goo.gl/HcIrLz )

 

Ubijeđena sam da su vjera i podrška ljudi oko nas ključni sastojci za ispunjene živote. Zbog toga želim da stvaramo svijet u kojem će se svako naći prostor da ispriča svoju priču bez straha i premišljanja. Dobrodošli!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s